Lars Svendsen, norveški filozof, stekao je međunarodnu popularnost nizom djela, prevedenih na mnoge jezike, od kojih su najpoznatija Strah, Moda, Filozofija dosade, Filozofija slobode, Filozofija zla i Filozofija rada objavljena u izdanju TIM pressa.
Filozofija usamljenosti (2017) zanimljiva je knjiga koja na jednostavan način povezuje sociologiju, psihologiju i filozofiju. Pisana jednostavnim jezikom bavi se pitanjem usamljenosti, ali i pruža širu sliku ovoga općeljudskog fenomena.
Usamljenost je često povezana s osjećajem srama i rijetko tko otvoreno javno priznaje da se osjeća usamljeno. Bez obzira na to, gotovo da ne postoji osoba koja nikad nije osjetila ovaj prirodni, ljudski osjećaj.
Samo osoba kadra ostvariti prijateljstvo i ljubav može osjećati usamljenost. To se može formirati i obrnuto – samo osoba kadra osjećati usamljenost može voljeti i biti prijatelj.
Na samom početku opisuje koja je razlika usamljenosti i samoće te razjašnjava koji su oblici usamljenosti:
Razlikujemo kroničnu, situacijski uvjetovanu i privremenu usamljenost. Kao što se može zaključiti iz naziva, kronična usamljenost je stanje u kojem osoba trpi trajnu bol zbog nedostatka bliskosti s drugima. Situacijski uvjetovanu usamljenost uzrokuju promjene u životu, kao na primjer kada nam umre bliski prijatelj ili član obitelji, kada prekinemo ljubavnu vezu, kada nam se djeca odsele od kuće i sl.
Čovjek je društveno biće što dokazuju i evolucijska objašnjenja usamljenosti koja ističu da se čovjek razvio za život u skupini, s drugima ljudima. No, prirodno je da se ljudi ponekad osjećaju usamljeno ili da teže odvajanju od ljudi kako bi vrijeme proveli u osami. Autor ističe važnost pozitivne osame koja je, premda naizgled slična, potpuno drugačija od osjećaja usamljenosti:
U usamljenosti je čovjek sam sa sobom, a u osami je u vlastitom društvu.
Kako bi svrstao usamljenost u određeni kontekst, objašnjava što su osjećaji, koja je njihova funkcija te koja je razlika između osjećaja i raspoloženja. Usamljenost smatra osjećajem te upućuje na to koliko ju je teško izmjeriti budući da je riječ o subjektivnom dojmu stoga naglašava nepouzdanost istraživanja koja se provode diljem svijeta. Osoba s velikim brojem prijatelja i bogatim društvenim životom svejedno može osjećati usamljenost. Ipak, provedena su neka istraživanja, a istražuju koja je socijalna skupina najusamljenija, te stopu usamljenosti s obzirom na dob, spol i mjesto stanovanja. Ovdje me posebno iznenadila činjenica da sve te statističke podatke autor iznosi na zanimljiv i pristupačan način, bez dosadnih informacija i brojeva.
U poglavlju Usamljenost, prijateljstvo i ljubav Svendsen piše o važnosti prijateljskih i partnerskih odnosa za čovjeka citirajući i objašnjavajući stajališta poznatih filozofa poput Aristotela i Kanta. Autor se osvrnuo i na suvremenu situaciju u kojoj smo stalno izloženi društvenim medijima te nastoji razjasniti pitanje otuđuju li nas mediji ili zbližavaju. Osim toga, bavi se pitanjem jesu li oni koji žive sami usamljeniji nego oni koji žive s nekim. Rezultati i objašnjenja su intrigantna i nadasve zanimljiva, tim više što su detaljno potkrijepljena brojim izvorima i riječima raznih autora.
Na kraju objašnjava što je to pozitivna osama i zbog čega su je prakticirali mnogi umjetnici, pisci, filozofi i razni drugi znanstvenici.
Nietzsche piše: „Postupno sam shvatio što najviše nedostaje u našem odgoju i obrazovanju. Ne učimo, ne nastojimo i ne poučavamo druge podnositi osamu.“ Potrebno je naučiti podnositi osamu.
Filozofija usamljenosti odlično je štivo koje detaljno objašnjava osjećaj usamljenosti koji je poznat svim ljudima, no rijetko kada ulazimo u detaljne analize. Knjiga je odlično napisana i objašnjava mnoga pitanja vezana za čovjeka, međuljudske odnose i društvo općenito. U popisu literature navedeno je 400 referenci raznih starih filozofa, ali i poznate suvremene literature. Sva ta literatura je sistematizirana u sveobuhvatno štivo koje će, sigurna sam, zabaviti sve one koji vole razmišljati i koje zanimaju humanističke znanosti. Mene svakako jest i nastavljam čitati njegova djela. 🙂
Osama oslobađa od drugih potreba i omogućava čovjeku da živi onako kako sam želi. U tom slučaju društvo mu mogu praviti knjige: „Izolacija bez knjiga je izgnanstvo, robija i mučenje.“
Pages Of Lucy 
Leave a comment