Tajnovita uvala u Hrvatskoj, Julie Caplin

Roman o poslu hostese na jahti iz perspektive hostese koja radi na jahti

Tajnovitu uvalu u Hrvatskoj počela sam čitati na preporuku prijatelja iz grupe na Telegramu. Zatražila sam neko opuštajuće, ljetno štivo. I doista sam to i dobila..

Kad sam vidjela da je glavna junakinja Maddie zaposlena na jahti u Hrvatskoj, morala sam se odmah baciti na čitanje. Odlučila sam da će ovaj prikaz knjige izgledati drugačije nego inače.

Budući da i sama radim na jahti, ovu knjigu sam čitala s uključenim kritičkim umom koji promatram kroz uvjerljivost priče. Dakle, osvrnut ću se na realnost priče. Iako, ruku na srce, ovakvi romani nisu pisani da bi ih se detaljno analiziralo. Pisani su za zabavu. A mene zabavlja analizirati ovu knjigu na ovakav način. Usput možda steknete dojam kako je to raditi na jahti. 😀

Maddie počinje raditi na jahti u Hrvatskoj. Prijateljica joj šalje poruku sadržaja:

Hitno. Hitno. Hitno. Još uvijek trebaš posao? Privremeno je, ali u Europi i hitno trebaju nekoga. Nazovi me. Nx

I tako Maddie dobije posao.

Realnost? DA. Moguće je. Istina je da se poslovi na jahti često dobiju upravo na ovakav način. Netko nešto otkaže ili iznenada rezervira brod i onda, ako ste u kontaktu s ljudima u tom poslu, moguće je da će vas ovako zvati za posao. Ako vas netko preporuči, moguće je dobiti posao odmah.

Doza nerealnosti je to što ne može baš svatko tek tako ići. Odnosno, potrebno je imati neke papire. Ponekad kapetani, u nedostatku radne snage, zaborave na formalnosti. No, na jahtama je to rijetkost. Gotovo uvijek trebate imati položen tečaj D2 (Temeljna sigurnost na brodu) i Pomorsku knjižicu (Matrikulu). Srećom, ovo je samo knjiga, pa nitko neće ići tužiti izmišljenog lika (kapetana jahte). 😀

Maddie dolazi na jahtu, sva je ushićena i uzbuđena. Zadatak joj je i kuhati (to ja nisam morala, neke hostese moraju ovisno o dogovoru), pa tako razgledava kuhinju (i cijeli brod):

Ova je kuhinja bila pravo čudo. Nalikovala je na kuhinje kakve se viđaju u otmjenim bogataškim kućama s visokim ogradama koje niču u predgrađima.

Realnost? DA!

Na slici ispod je kuhinja na jahti na kojoj sam ja radila. Ne vidi se svaki element, ali ima veeeliki frižider, perilicu za suđe koja troši jako malo struje i vode i gotovo da se ne čuje. Ima i sav pribor za kuhanje i pečenje. Pećnica je na touch (neka vrsta pametne pećnice), ima razne programe koje kućne, obične pećnice nemaju.

(izvor)

Kapetan broda objašnjava Maddie kako izgleda tura, odnosno plovidba brodom (mi to zovemo vijađ).

“Kad se ide na ovakva krstarenja, u nekim je mjestima vrlo teško pristati. Na primjer, na Hvaru. Zato je lakše spustiti sidro izvan luke i odvesti goste čamcem. Poput vodenog taksija.” Slegnuo je ramenima. “Kad žele da ih pokupimo, nazovu nas. A i neke slavne osobe žele privatnost pa zato tako idu do luke.”

Realnost? Djelomično.

Istina je da je negdje teško pristati i da je potrebno sidrenje. Ipak, ako je kapetan dovoljno vješt, ne bi mu trebao biti problem pristati bilo gdje (ako brod stane po dužini i ako ima veza za taj brod, jel’). Hvar je dosta zeznuto mjesto, ali više radi rezervacije veza.

Da biste otišli baš u grad Hvar na Hvaru, morate napraviti rezervaciju mjesecima ranije, posebno ako je to u srcu sezone (7 i 8 mjesec). Svaka jahta ima čamac i često se dogodi da brod bude usidren u tajnovitoj uvali u Hrvatskoj, pa da gosti na kopno idu tim čamcem.

Jahte se često vezuju uz ovaj pojam slavnih osoba, ali budimo realni, to najčešće nije tako. Istina je da slavne osobe često dođu na Jadran, ali da ih baš poslužuje Maddie koja je prvi put kročila na ikoju jahtu? Male su šanse.

Preskočit ću sad na dio gdje dolaze gosti kojima kapetan predstavlja Maddie i, među ostalim, govori: “Ako budemo daleko od luke i na mjestima gdje ne budemo pristajali, vozit će vas čamcem [Maddie].“

Realnost? NE!

Čamci na jahtama su također vrlo dobro opremljeni. To su mali gliseri (dinghy) koji uglavnom imaju jake motore i koje voze mornari, nikako hostese. Pogotovo netko poput Maddie koja je, kao što rekoh, prvi put u životu na brodu.

Ja sam ga vozila samo jednom umjesto mornara jer on nije bio u mogućnosti i to zato što imam vozačku dozvolu za to (voditelj brodice kategorije B). Plus, ja sam već u životu vozila takve brodove, imam iskustva, ali nisam to trebala niti me to itko izričito zatražio. Pristala sam isključivo zato što sam nastojala biti timski igrač, a našem mornaru je bilo loše jer je prethodno udario glavom u beton (don’t ask). Uglavnom, to nikako ne rade hostese!

Te se vožnje uglavnom odvijaju po noći kad se gosti kupe s kopna iz obližnjeg restorana (a to se događa i u romanu). Po noći je otežana vožnja, vidite samo navigacijska i ostala svjetla i mrkli mrak. Netko tko nije vozio gumenjak, iz sigurnosnih razloga, ne smije uopće voziti goste. Uostalom, hostese to fizički ne mogu baš ni stići jer one, dok mornar to radi, imaju druge obaveze poput čišćenja kabini dok nema gostiju ili pranje robe i sl.

Jedan korak unazad. Prije nego što su stigli gosti, Maddie je zaključila da ima vremena za jedan gin-tonic u kupaćem kostimu. Jako me nasmijala ova scena jer se oni pojave malo ranije i zateknu je u tom stanju.

Realnost? NE!

Uvijek je moguće da gosti nekako dođu ranije od predviđenog, no nije realno da ćete baš tako pronaći hostesu. Stvar je u tome da su jahte bogatih uglavnom puno sigurnosnih kamera postavljenih po cijelom brodu. Čak i kad gazda nije tu, on može gledati što tko radi na njegovom brodu preko aplikacije.

Osim toga, Maddie je neiskusna hostesa. Svaka hostesa (čak i one iskusnije) kad tek dođe na brod, vrijeme provode u istraživanju broda, provjeravanju rade li svi kućanski aparati i kako se koriste, gdje što stoji, gdje je posteljina, stavljaju posteljinu, kupnju namirnica, organiziraju aranžmane cvijeća, traže šampanjac koji će poslužiti za dobrodošlicu itd. Nikako nemaju vremena za ležanje u kupaćem uz gin-tonic.

Čak i ako hostesa ima malo odmora, smije u glavi zamišljati da se nalazi na svojoj jahti, ali ništa više od toga. Alkohol, cigarete (drogu da ne spominjem) na brodu strogo su zabranjeni. Možete popiti jedno malo pivo (0,3L) ako vam dozvoli kapetan i ako vas nitko ne vidi od gostiju. U njihovim očima vi morate stalno nešto raditi jer ste plaćeni za to, a i bogati ljudi vole vidjeti da se oko njih trudi i da njihova radna snaga doista radi.

Ruku na srce, istina je da smo moja kolegica i ja u par navrata zamišljale da smo na svojoj jahti i glumile goste. To je bilo dok su gosti bili već u avionu za Rusiju, nismo pile ništa i bile smo odjevene u svoje radne uniforme (nikako kupaći kostim) znajući da se ne možemo baš previše uživljavati u svoje uloge. Jednom smo se izležavale na luksuznom krevetu gledajući Netflix i gunđale kao naši gosti, virile u njihove ormare (gosti često ostave neku svoju odjeću na brodu čak i kad napuste brod), ali u kabinama nema kamera i opet – gosti su bili u Rusiji. Imale smo viška vremena, a ta posteljina je ionako bila za pranje. Sve se to odvijalo u trenutcima kad smo bile 1.000.000% sigurne da nema teoretske šanse da gazda dođe. Satima prije njegovog dolaska brod se čisti, pere, sprema, kupuje hrana po njegovim uputama, donose se cvjetni aranžmani itd. Ti trenutci su možda najstresniji od svega u ovom poslu – dolazak gostiju na jahtu.

Uglavnom, tu sad kreće putovanje, upoznajemo goste, tko su i što su. U jednom trenutku Maddie pita jednu od gošći o dinamici grupe, odnosno kako se poznaju.

Realnost? NE!

Goste se nikad ne pita ništa vezano za njihov privatan život. Članovi posade u 99% slučajeva ne smiju postavljati pitanja poput ovog. Ni čime se bave, ni što rade, jesu li u braku, imaju li djecu, ni u kakvom su odnosu s ljudima na brodu.. Ništa od toga. Eventualno kapetan, ako je dugo zaposlen tu i već poznaje vlasnika. Hostesa nikako. To je otprilike kao da sjedite u restoranu i konobar vas ispituje o vašem privatnom životu.

Uglavnom, dogodilo se da je ta gošća ipak otvorena za razgovor.. Na svu sreću. Eventualno ako gosti sami počnu pričati o svom životu, trebamo ih saslušati. Pristojno, staloženo i prvom prilikom nestati.

Nakon što se priča malo razvije, počinje cijeli niz nerealnosti. Recimo, Maddie u više navrata ostaje potpuno sama na brodu i to dok je brod usidren. Realnost? NE! Hostesa eventualno smije biti sama na brodu ako nema gostiju, no nikako dok je brod na sidru. Biti usidren u uvali uglavnom nije opasno, no može biti. Sidro može popustiti, brod se okreće zajedno s vjetrom i može se dogoditi svašta.

Na brodu mora biti kapetan, mornar ili strojar, uglavnom netko tko zna što napraviti ako dođe do bilo kakvih problema.

Na mom brodu stražu (tj. gvardiju) su čuvali kapetan i strojar naizmjenično cijelo vrijeme, čak i po noći. Pogotovo po noći. Nikako nije realno da kapetan ostavi brod i potpuno ga preda hostesi. Situacija je moguća samo ako je brod na vezu u nekoj luci (što znači 4 muringa, konopi na provi, i 2 cime, konopi na krmi broda). Tad je brod 100% siguran.

U jednom trenutku Maddie šalje poruku kapetanu (dakle, svom šefu) i piše: “Poslala mu je poruku i objasnila da zbog osobnih okolnosti treba nekoliko slobodnih dana, ali će se vratiti na brod prije povratka u Split. Vidjevši njegov odgovor, nasmiješila se, a oči su joj se napunile suzama.” Ukratko, on je napisao da se ne mora žuriti.

Realnost? NO! WAY!

Kad je u pitanju neka tura i dok su gosti na brodu, što god da se dogodi, to ne smije utjecati na rad hostese. Ovo zvuči možda malo previše rigorozno, ali to je tako. Osim ako nije u pitanju neka fizička ozljeda, hostesa mora biti 100% prisutna.

Ne može ostaviti sve i zatražiti slobodan dan usred ture/vijađa. Kao prvo, netko mora obavljati njezin dio posla – kuhanje, spremanje, čišćenje, posluživanje. Kao drugo, to nije timski od nje jer ostavlja ostatak posade da se bavi njenim poslom. I na to sve da kapetan odgovori s “Ne moraš se žuriti…” Nema tog kapetana koji bi takvo nešto ikad napisao.

Naravno, hostesa može otići u prethodnom dogovoru s kapetanom i ako on u međuvremenu pronađe zamjenu itd. Ovako zasigurno ne. Posao je posao. A njezin razlog zbog kojeg želi uzeti slobodan dan je tek previše sulud, no to prepuštam vama da otkrijete.

Mogla bih još puno toga reći, ali za kraj ću se osvrnuti samo na knjigu. Unatoč svemu napisanom, uživala sam čitajući ovaj roman, potpuno me obuzeo. Kad bih podignula pogled s knjige, trebalo bi mi 2 minute da se sjetim da sam doma u krevetu, a ne na jahti na Hvaru. Čitanje ovog romana usporedila bih s gledanjem neke romantične komedije. Problem je ta idiličnost koja vlada, sve je nekako divno i bajno i krasno. Ali zasigurno je ovo jedno feel-good štivo za čitanje po ovim ljetnim vrućinama! (Ocjena je 3/5, ali svejedno je bilo zabavno!)