Samu sebe sam iznenadila kad sam otvorila popis najboljih knjiga pročitanih ove godine i shvatila da ih nema baš puno. Čini se da se moje kritičko oko svake godine izoštrava jer nekako, što više čitam, postajem stroža prema pročitanom. Kao da sam pomalo izgubila strpljenje za klišeje, knjige iste/slične tematike čiji su karakteri nedovoljno razrađeni. Sve to se događa očito na nesvjesnoj razini koje sam postala svjesna kad sam ugledala vrlo škrti prikaz najboljih od najboljih knjiga (samo njih 4).
Iako su neke dobila ocjenu 5, svejedno nisu završile na popisu onih koji su mi se najboljih koje su mi se baš, baš, baš svidjele.
One koje su mi se baš, baš, baš svidjele
Prva koja je zauzela svoju poziciju na ovom popisu je knjiga “Vezice” Domenica Starnonea s ocjenom 3,96 na Goodreadsu, a 5,00 u mojoj bilježnici.
“Ovo knjiga je… WOW! Na koricama piše da ‘obiteljske vezice na ovaj ili na onaj način ostavljaju trag u emocionalnom tkivu svakog čitatelja.’ Istina! Dugo će mi ovaj roman biti u mislima”, uživljeno sam napisala u veljači ove godine, a isti efekt postiže i četiri mjeseca kasnije kad se prisjetim ovog romana.
Nakon ove oduševljenje je preusmjereno na mađarskoga autora Sándora Máraija koji je rođen 1900.te (umro 1989.), a ja ga otkrivam tek 2023. Oduševila me “Knjiga o travama”, ali još više od nje “Četiri godišnja doba”.
“Sasvim obična ljubavna priča” autorice Lucíe Etxebarríe je iduća na ovom popisu, a radi se o zbirci samostalnih priča povezanih ženskim glasovima koji u prvom licu ispovijedaju svoje tragične sudbine. Istina je da sam ovu malo duže čitala, ali usjekla mi se u pamćenje.
“Doktor Glas” roman je kojeg sam pročitala ovog mjeseca autora Hjalmara Söderberga. Originalno objavljen 1905. smatra se klasikom, a radi se dnevničkim zapisim Tyka Gabriela Glasa, štokholmskoga liječnika u tridesetim godinama. On je romantičar u duši, ali i realan promatrač društva čije mu licemjerje ide na živce. Knjiga doista je kontroverzna, ali baš, baš, baš volim takve. 🙂
One koje su mi se (samo) svidjele
“Moja godina odmora i opuštanja” Ottesse Moshfegh jedna je koju bih čak mogla svrstati u prvu kategoriju. Potpuno me oduševila svojom anti junakinjom, cinizmom i svime. Mišljenja oko ove su podijeljena, ali meni je jedna od boljih ove godine. Bez dileme.
Ovoj kategoriji pripadaju dva romana autorice Delphine de Vigan “Prema istinitoj priči” i “Djeca su kraljevi”. Očito me oduševljava ova spisateljica jer, evo, u par mjeseci sam pročitala 2 njena romana i oba su na vrhu ljestvice. Tko zna, zna!
“Planina si ti” Brianna Wiest mi je stigla u ruke u pravom trenutku. Napisana je jednostavno, a doista nudi i neku novu perspektivu kako da prestanemo sabotirati sami sebe. Baš mi je lijepo sjela u tom trenutku i drago mi je da je imam na polici tako da mogu uvijek zaviriti u nju kad bude potrebno.
Zatim je tu i triler “Nevidljivo” velikoga pisca Paula Austera, majstora pripovijedanja, stvaranja zapleta i likova. Stabilno, kompaktno i samouvjereno.
Simpatična i jako kratka knjižica napisana u formi pisana je “Ulica Charing Cross 84“ autorice Helene Hanf isto je zauzela svoje mjesto u ovoj kategoriji. Cijelo vrijeme sam se smještala čitajući ova pisma i osjećala sam neku toplinu u duši. Pravo feel-good, ljetno štivo!
One koje mi se uopće nisu svidjele
“Posljednja knjižara u Londonu” je veliko razočarenje zbog enorme količine klišeja koji se unutra kriju. Radi li se o nezgrapnom prijevodu ili o isključivo komercijalnoj knjževnosti – ne znam. Znam samo da su svi toliko oduševljeni ovim romanom, a mene je ostavio zatečenu činjenicom da ljudi vole ovako nerealne i sladunjave prikaze.
“Baš kao ti” roman je popularnog pisca Nicka Hornbyja kojeg pamtim još iz djetinjstva kad sam čitala “Sve zbog jednog dječaka” i gledala istoimeni film. Uživala sam u tome i sada, toliko godina kasnije, čitam njegov novi roman “Baš kao ti” kad ono… Veliko razočarenje. Moguće da sam imala visoka očekivanja, ali radije bih da sam preskočila ovaj roman, pa da mi je slika o Hornbyju iz djetinjstva ostala netaknuta.
Ostale koje sam spomenula na profilu ili blogu a koje nisam spomenula su također dobre i bilo mi je ugodno s njima se družiti. Možda su nepravedno izostavljene iz ovoga teksta, ali svakako su dio čitalačkog iskustva koje me gradi kao osobu, kao čitateljicu, a na kraju i kao neku nazovimo book blogericu. 😀
Sve što sam pročitala, što čitam i planiram čitati možete i dalje pratiti na profilu Pages of Lucy.
Pages Of Lucy 
Leave a comment